magištrátuš -a m mestna oblast, uprava: Vſza ona kotera ſzo cslovecsánſzkomi ſitki potreibna, kako tou dober ino Bogá bojecſi Magiſtratus TF 1715, 29; ino nemskih váraso Magistratusi szi 'snyimi [luteranskimi knezi] potégnoli KOJ 1845, 66; ár Magistratuske z soule vládniczke zido rázno KOJ 1845, 140
ravnìtelstvo -a s vlada, uprava: naj sze ne bori prouti ravnitelsztvi KOJ 1845, 4; Nyemi pa Hunyadi taki zahváli Ravnitelsztvo KOJ 1848, 59