udušíti -ím dov., udúšil (ī í) - 1. zadušiti: samica je udušila mladiča / skoraj se je udušil v dimu / tesnoba ga je hotela udušiti; udušiti svojo vest
- 2. ekspr. s silo zavreti, preprečiti: udušiti vstajo / razum je udušil nagon; udušiti otrokovo samostojnost / udušiti jok, smeh; udušila je solze, ki so ji silile v oči / udušiti bolečino, strah
- 3. zmanjšati jakost zvoka: ropotanje strojev je udušilo besede; preproga uduši korake
- 4. redko pogasiti: ogenj so s težavo udušili / udušiti cigareto v pepelniku ugasniti
- 5. ekspr. popiti, izpiti: udušili so veliko vina / steklenico je hitro udušil
udušèn -êna -o: udušen glas; prisl.: udušeno krikniti
Slovar slovenskega knjižnega jezika, www.fran.si, dostop 30. 5. 2024.