Vnos: 2021jamráčsamostalnik moškega spola
IZGOVOR: [jamráč] [á]
pogovorno, ekspresivno
kdor (rad) tarna, se pritožuje
Tega ne bi omenjal, da bi bil videti kot jamrač. Hotel sem opozoriti na težavo, tudi zaradi drugih.
Ali smo narod nergačev, jamračev in nočemo videti boljšega jutri?
EDNINA |
imenovalnik | jamrač |
rodilnik | jamrača |
dajalnik | jamraču |
tožilnik | jamrača |
mestnik | pri jamraču |
orodnik | z jamračem |
DVOJINA |
imenovalnik | jamrača |
rodilnik | jamračev |
dajalnik | jamračema |
tožilnik | jamrača |
mestnik | pri jamračih |
orodnik | z jamračema |
MNOŽINA |
imenovalnik | jamrači |
rodilnik | jamračev |
dajalnik | jamračem |
tožilnik | jamrače |
mestnik | pri jamračih |
orodnik | z jamrači |
| EDNINA | DVOJINA | MNOŽINA |
imenovalnik | jamrač | jamrača | jamrači |
rodilnik | jamrača | jamračev | jamračev |
dajalnik | jamraču | jamračema | jamračem |
tožilnik | jamrača | jamrača | jamrače |
mestnik | pri jamraču | pri jamračih | pri jamračih |
orodnik | z jamračem | z jamračema | z jamrači |
KRVINA, Domen, Sprotni slovar slovenskega jezika 2014?2017, www.fran.si, dostop 20. 7. 2024.