milostiv -a prid. usmiljen, milostljiv:
O Bug bodi miloſtiu im. ed. m meni, greshniku ǀ shiher ſe Bug reshali, dokler je miloſtvu im. ed. m ǀ sakaj tulikajnkrat ò milostivi im. ed. m dol. Gospud to greshno dusho poklizhesh ǀ Ah Miloſtovi im. ed. m dol. Goſpud ǀ ò Miloſtoui im. ed. m dol. Bug ǀ v' negnadi taku miloſtoviga rod. ed. m Gospuda nebò shivil ǀ s'te miloſtove rod. ed. ž roke Boshje ǀ Isvelizhani ſo ty miloſtivi im. mn. m ǀ Shegnane tvoje miloſtive im. mn. ž rokè ǀ ſe je sapledla okuli teh miloſtouih rod. mn. noh Chriſtuſa JEſuſa ǀ je bila padla k' miloſtivem daj. mn. nogam tiga Odreshenika ǀ nihdar ſvoje Milostive tož. mn. ž ozhy neoberne od te greshne sgrevane dushe ǀ ſvoje miloſtovie tož. mn. ž ozhij nar rajshi oberne na takushno sgrevano dusho ǀ bosh shlishala taiste milostve tož. mn. ž beſsede ǀ pogleda s' ſvojmi miloſtivimi or. mn. ozhmy na pokuro ǀ s'taistimy beſsedamy milostivimy or. mn. k'pokuri ga je vabila ǀ s'mojmi ozheſsamij milostovimi or. mn. bodem na vaſs gledal ǀ greshinze pak s'milostovimi or. mn. beſsedomij je podvuzhil ǀ G. Bug je s' ſvojmi miloſtmi or. mn. ozhmi na nas pogledal Zapisi priponskega i z o kažejo na naglas mílostiv. SNOJ, Marko, Slovar jezika Janeza Svetokriškega, www.fran.si, dostop 31. 5. 2024.