dolbatiESSJ s.v. dọ́lbsti
dȏlbati -am impf ‘dolbsti’ (notr. – Pleteršnik).Pf iz-dȏlbati ‘izdolbsti’ (Pleteršnik), ob-dȏlbati ‘obdolbsti’ (Pleteršnik).
17. st.: ṡdubati ‘cavare, dobṡti, votliti’ (Kastelec, Vorenc 1680–1710).18. st.: dòbam ‘aushohlen, excavare’, dôblem ‘excavare’ (Pohlin 1781), dobam ‘hohle aus’ (Gutsman 1789).
Na širši sln. areal glagola kaže pkm. dúmbati ‘dolbsti’ (Porabje – Mukič 2005) (► dumbati).Psln. *dł̥bȁt(i) impf ‘dolbsti’;= hrv. kajk. izdúbati impf ‘dolbsti; delati kaj nepomembnega’ (Ozalj – Težak 1981), čak. dȁlbat ‘kopati zemljo’ (Susak – Hamm et al., HDZb I, 956, 156), dȅlbat ‘izkopavati; odstranjevati (trsko iz prsta)’ (Orlec na Cresu – Houtzagers 1985), dȁlbat -an ‘dolbsti’ (Susak – Jurišić 1973), blg. dъlbája ‘dolbsti, votliti; kopati, riti po zemlji’, r. dial. dolbátь ‘dolbsti z dletom, luknjo delati; udarjati s kljunom (o ptičih); tolči, udarjati’, ukr. dolbáty -báju ‘udarjati po čem; udarjati s kljunom (o ptičih)’, ‘brskati; brskati po nosu’, br. dial. daŭbátь ‘močno udarjati s čim ostrim’, ‘udarjati s kljunom’, p. dłubać ‘dolbsti; brskati (po čem)’, stč. dloubati ‘brskati, drezati, vrtati v kaj’, slš. dlbať ‘suvati, dregati, udarjati’;
< psl. *dьlba̋ti dьlba̋i̯ešь impf (ap A) ‘dolbsti’;
to je iter na -a- iz ničtostopenjske prez osnove psl. *delb-ti dьlbèšь impf ‘dolbsti’ (Bezlaj ESSJ: I:107; SP: III:246ss.; ÈSSJa: 5:206; Boryś 2005: 114).[Metka Furlan]
FURLAN, Metka, NESSJ: Novi etimološki slovar slovenskega jezika 2017, www.fran.si, dostop 17. 7. 2024.