pijanduraESSJ ∅
pijandȗra f ‘pijanec’ (pejor. – SSKJ); pijandura ‘hud pijanec’ (Glonar 1936); rovt. polj. pejandúra ‘pijandura, pijanec’ (Škrlep 1999).pijandȗrski adj, f -a ‘pijanski’ (pejor. – SSKJ).Isln. *pijandȗra f ‘pijanec’.hrv. pijàndura m, f ‘pijanec’ (Jurančič 1986), kar je v kontinentalno hrv. prišlo iz čak. pijandȕra m, f ‘pijanec’, pijandọ̑ra f ‘pijanka’ (Hvar – ČDL), pijandȕra ‘pijanec’ (Orlec na Cresu – Houtzagers 1985), v Splitu pijàndora ‘pijanka’ (Magner, Jutronić 2006), v Liki pjȁndūra ‘pijanec, pijanka’ (Čuljat 2009).
Na hrv. obalnem območju iz adj pijan ‘ebrius’ k piti ‘bibere’ narejeno s suf -dora (<< lat. -atorius) it. ben. izvora (Vinja 1998–2004: III:47s.).[Metka Furlan]
FURLAN, Metka, NESSJ: Novi etimološki slovar slovenskega jezika 2017, www.fran.si, dostop 9. 7. 2024.