lubenESSJ luben
lūben m, g -a ‘postrvi podobna morska riba srebrno modre barve; brancin’: velik luben (zool. – SSKJ), luben ‘brancin, Roccus labrax’ (CZŽ 1997: 433), luben ‘Dicentrarchus labrax’ (Munda 1926: 43), lúben ‘Seebarſch, Labrax lupus’ (Erjavec 1881: 130).Isln. luben m ‘Labrax lupus’ (19. st.).hrv. lúben m, g -bena ‘Labrax lupus’ (Rab – Erjavec, LMS 1879, 131), luben ‘morſzka riba, vuk iz tevera reke’ (Belostenec 1740), luben ‘Dicentrarchus labrax’, tudi lubin ‘isto’ in jubin (Vinja 1986: II:260), lubȋn, g -a ‘Moron labrax, Seebarsch, Wolfsbarsch’ (ČDL), knjižno lȕbīn/lùbīn, g -ína ‘luben, brancin, Labrax lupus’ (Jurančič 1986) ⇦ rom. *luˈbi:nŭ ‘luben’, prim. frc. loubine (Vinja 1986: I:209).Rom. ihtionim je lenirani dem na *-i:nŭ ← lat. -īnus iz lupus ‘volk’, ker je ta riba zaradi spretnosti in hitrosti ter požrešnosti pogosto enačena z volkom, prim. it. pesce lupo ‘brancin’ (Skok 1971–1974: II:323; Vinja 1986: I:208s.). Skok 1971–1974 l.c. je sklepal, da hrv. varianta z -e- izvira iz istr. rom. govorov, a Vinja 1986: I:210 op. 18 opozarja, da je njen areal širši, saj sega do predvelebitskega območja. Ejevski vokal sln. ihtionima ni nastal internoslovensko, kot implicira izvajanje iz hrv. lȕbīn (Snoj 2016: 392), ampak je bil povzet po hrv. predlogi z -e-.[Metka Furlan]
FURLAN, Metka, NESSJ: Novi etimološki slovar slovenskega jezika 2017, www.fran.si, dostop 24. 7. 2024.