pridiga -e ž pridiga:
imaio tihu biti, dokler bo njega pridiga im. ed. vun ǀ ludje ſó bily perſileni od pridige rod. ed. tezh ogin pogaſſiti ǀ ga sadarshi de nagrè k'S. Mashi, k'S. Pridigi daj. ed., inu k'shlushbi Boshij ǀ k'pridigi daj. ed. ne hodio ǀ ſe je k' tej pridigie daj. ed. perpraulal ǀ samerkai to historjo is katero mojo pridigo tož. ed. sklenem ǀ Pridiga tož. ed. poshlushash kakor de bi tebe neshlu an ǀ vezhi dell karsheniku ſturij, kateru raunu v'danaſhni Pridigi mest. ed. bodo sashlishali ǀ sakaj jest danaſs moije Poshlushauze s'leto nenuzno pridigo or. ed. gori dershim ǀ lete moje pridige im. mn. nebodo taku nuzne, dobre, inu vuzhene ǀ nemore nuznishih pridih rod. mn. biti, kokar od te S. pokure ǀ de hudizhy vaſs nebodo od pridyh rod. mn. odvernili ǀ kadar bi vezh pridig rod. mn. v'ſlovenskim jesiku drukanih bilu ǀ njegovem S: Pridigam daj. mn. ſe ſo posmehuvali ǀ jeſt ſim ſe podstopil moje pridige tož. mn. drukat sturiti v'ſlovenskim jesiku ǀ kakor Salomon je bil sklenil ſvoje Pridigie tož. mn. ǀ kadar bosh kejkaj moj Priatel v'leteh pridigah mest. mn. nashal de nebode prau piſsanu ǀ bi veliku vezh nuzali taiſtem dusham, kakor Pridigary s' ſvojmi pridigi or. mn. ← srvnem. predige ← lat. praedica ‛pridiga, govor’
SNOJ, Marko, Slovar jezika Janeza Svetokriškega, www.fran.si, dostop 31. 5. 2024.